Ishrana i nutritivne vrednosti hrane

Nutritivne vrednosti hrane se odnose na hranljive materije koje su prisutne u hrani i kako doprinose održavanju dobrog zdravlja. Hranljive materije su supstance koje su telu potrebne da bi pravilno funkcionisalo i da bi podržalo rast, razvoj i održavanje tkiva i organa. Postoji šest glavnih vrsta hranljivih materija koje su telu potrebne: ugljeni hidrati, proteini, masti, vitamini, minerali i voda.

Svaka vrsta hranljivih materija ima specifične funkcije i koristi za telo. Na primer, ugljeni hidrati obezbeđuju energiju, proteini su potrebni za rast i popravku tkiva, masti pomažu u izolaciji i zaštiti tela, vitamini i minerali su neophodni za različite hemijske reakcije i procese u telu, a voda je neophodna za mnoge od funkcije tela.

Nutritivne vrednosti se odnose na količine svake vrste hranljivih materija koje su prisutne u određenoj hrani. Oznake nutritivne vrednosti na pakovanjima hrane pružaju informacije o nutritivnim vrednostima hrane, uključujući veličinu porcije, količinu svake hranljive materije po porciji i procenat preporučene dnevne vrednosti (DV) svake hranljive materije koju porcija obezbeđuje. Ove informacije mogu pomoći ljudima da donesu određene odluke o hrani koju jedu i da osiguraju da dobijaju hranljive materije koje su im potrebne za održavanje dobrog zdravlja.

Pored veganske, vegetarijanske i peskatarijanske ishrane, postoji nekoliko drugih navika u ishrani i pristupa ishrani koje ljudi slede.

Evo nekoliko primera:

  • Fleksitarijanci: Fleksitarijanci, takođe poznati kao polu-vegetarijanci, prvenstveno prate vegetarijansku ishranu, ali povremeno uključuju male količine mesa, živine ili ribe u svoje obroke. Fokusiraju se na biljnu hranu, ali su fleksibilniji u potrošnji životinjskih proizvoda.

  • Biljna ishrana: Biljna ishrana stavlja naglasak na celu, minimalno prerađenu biljnu hranu, uključujući voće, povrće, žitarice od celih žitarica, mahunarke, orašaste plodove i semenke. Iako striktno ne isključuje životinjske proizvode, fokus je na konzumiranju pretežno biljne hrane.

  • Sirovi vegani: Sirovi vegani konzumiraju samo nekuvanu i neprerađenu biljnu hranu. Njihova ishrana se sastoji od voća, povrća, orašastih plodova, semena i proklijalog zrna i mahunarki. Metode kuvanja kao što su pečenje, kuvanje ili prženje se izbegavaju.

  • Ovo-vegetarijanci: Ovo-vegetarijanci isključuju meso, živinu, morske plodove i mlečne proizvode iz svoje ishrane, ali uključuju jaja. Oni se oslanjaju na biljnu hranu i jaja kao primarni izvor proteina.

  • Lakto-vegetarijanci: Lakto-vegetarijanci izbegavaju meso, živinu, morske plodove i jaja, ali uključuju mlečne proizvode u svoju ishranu. Oni dobijaju svoje proteine prvenstveno iz biljnih izvora i mlečnih proizvoda.

  • Paleo: Paleo ishrana, takođe poznata kao dijeta „pećinskog čoveka“ ili „lovaca-sakupljača“, fokusira se na konzumiranje hrane slične onoj koja je bila dostupna tokom paleolitske ere. Uključuje nemasno meso, ribu, voće, povrće, orašaste plodove i semenke dok isključuje žitarice, mahunarke, mlečne proizvode i prerađenu hranu.

  • Mediteran: Mediteranska ishrana je inspirisana tradicionalnim obrascima ishrane zemalja koje se graniče sa Sredozemnim morem. Naglasak stavlja na voće, povrće, integralne žitarice, mahunarke, orašaste plodove, semenke i maslinovo ulje, uz umerenu konzumaciju ribe, živine, mlečnih proizvoda i crnog vina.

  • Bez glutena: Ishrana bez glutena isključuje protein gluten koji se nalazi u pšenici, ječmu, raži i njihovim derivatima. Prvenstveno ga prate osobe sa celijakijom ili osetljivošću na gluten.

Ovo je samo nekoliko primera različitih navika u ishrani i pristupa ishrani. Važno je napomenuti da individualne varijacije i lične preferencije mogu dovesti do različitih dijetalnih izbora i kombinacija. Uvek je dobra ideja konsultovati se sa zdravstvenim radnikom ili registrovanim dijetetičarom kako bi se odredio najprikladniji pristup ishrani na osnovu individualnih potreba i zdravstvenih ciljeva.

MENU